Posjet Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici

Posjet Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici


Ne znam događa li se i vama taj osjećaj  da, kada uđete u bilo koju knjižnicu u Zagrebu, pogotovo nakon vrućeg ili kišnog dana prepunog buke, osjetite val jedne nove klime i ugođaja, osjetite nekakav smiraj tijela  i duše. To je snaga knjige i njezina okruženja.

Ovih dana posjetili smo Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu. Učenici 4. Ak razreda, prof. hrvatskoga jezika Ivana Antoš i knjižničarka Anđelka Ravlić. Svake godine provodimo taj program posjeta za maturante kako bi se upoznali s knjižnicom, njezinim fondom i uslugama koje će im trebati kao budućim studentima. Ove godine bilo je posebno jer smo posjet proširili programom razgleda jedne zbirke i Restauracijskom odjelu knjižnice.

Ali, vratimo se na početak i nešto o povijesti knjižnice. Povijest najveće hrvatske knjižnice dulja je od četiri stoljeća. Danas je NSK jedna od temeljnih ustanova hrvatske kulture i znanosti. Od  knjižnice isusovačkog kolegija na zagrebačkom Gornjem gradu do moderne zgrade na Trnju, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu sustavno je gradila svoj fond i učvršćivala položaj u hrvatskom društvu. Početak stvaranja fonda Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu vezuje se uz dolazak isusovačkog reda u grad Zagreb 1607. godine. Upravo iz nje, tijekom stoljećā neprekidnog djelovanja, izrasla je središnja hrvatska knjižnica.  Povećavanje fonda i širenje djelatnosti Knjižnici su stvorili poteškoće s prostorom. Iz prostorija današnje Gornjogradske gimnazije najprije se preselila u zgradu Sveučilišta (nekadašnja zgrada tvornice duhana), a potom je 1913. godine izmještena u palaču na Marulićevu trgu. Riječ je o prvoj zgradi podignutoj za knjižnicu ne samo u Hrvatskoj već u ovom dijelu Europe. Svojim su je slikama ukrasili neki od najznačajnijih hrvatskih likovnih umjetnika (Vlaho Bukovac, Menci Klement Crnčić, Bela Čikoš Sesija, Robert Frangeš Mihanović, Rudolf Valdec, Oton Iveković i dr.).  Godine 1943. Sveučilišna knjižnica odvaja se od Sveučilišta i dobiva službeni naziv Hrvatska narodna i sveučilišna knjižnica. U novom modernom prostoru nalazi se od 1995. godine, prostoru koji obuhvaća deset katova u kojemu je smještena sva tiskana građa RH u 130 kilometara polica. Članovima Knjižnice dostupno je približno 3,6 milijuna jedinica različite vrste knjižnične građe u tiskanom, elektroničkom i digitalnom obliku. U srcu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu nalazi se Odjel za prikupljanje građe Hrvatskog obveznog primjerka. Misija odjela je prikupljanje i čuvanje kulturnog blaga i širenje znanja kroz generacije, a zadatak mu je prihvatiti cjelokupan obvezni primjerak u svim njegovim pojavnim oblicima, bilo da je riječ o tiskanim knjigama, periodičkim publikacijama ili digitalnim izdanjima.

Mi smo se, nakon uvodnog predavanja u predvorju knjižnice, uputili u razgled uz stručno vođenje  knjižničarke Anamarije. Prvo smo na četvrtom katu pogledali Zbirku službenih publikacija i saznali nešto o načinu vođenja i funkcioniranja, korištenja stranih baza podataka. Nakon toga preselili smo se na drugi kat, na Odjel društveno-humanističkih znanosti, susreli se s brojnim studentima i ostalim korisnicima koji na ovom odjelu gase žeđ za svojim stručnim i znanstvenim potrebama. Uz šetnju i komentare naše voditeljice došli smo do  mjesta najvrjednijeg fonda Knjižnice, a to su posebne zbirke koje čuvaju i u kojima se nalaze djela od neprocjenjivog značaja za hrvatsku i svjetsku kulturnu i znanstvenu baštinu.

Posebno smo posjetili Zbirku muzikalija i audiomaterijala  koja okuplja notne tiskovine i glazbene rukopise te bogat fond glazbene zvučne građe na različitim medijima. Katalog i Zvučni fond objedinjuje starija zvučna izdanja, ali i ona recentnija, nastala nacionalnom produkcijom koju Zbirka prikuplja više od nekoliko desetljeća. Sadrži približno 17 000 svezaka tiskanih nota, više od 3000 svezaka rukopisnih nota, približno 24 000 naslova gramofonskih ploča, 5800 naslova kaseta, 11 000 naslova kompaktnih diskova te manji broj naslova izvorno digitalne glazbene građe.  Najvrjednija građa Zbirke glazbeni su rukopisi i glazbene ostavštine hrvatskih skladatelja koje sadrže jedinstvene glazbene izvore (autografe skladbi). Ostavštine, osim notne građe, sadrže i popratnu građu značajnu za istraživanje glazbe kao što su korespondencija, fotografije, koncertni programi, glazbene kritike i drugu građu. Za izdvojiti su glazbeni rukopisi i glazbene ostavštine hrvatskih skladatelja: Vatroslava Lisinskog, Blagoja Berse, Ivana Zajca, Ferde Livadića, Ivana Padovca, Jakova Gotovca, Frana Lhotke,  i mnogih drugih. U zbirci se čuvaju i izvorne partiture poznatih i često izvođenih opera: PorinLjubav i zloba, Nikola Šubić-Zrinjski, Mislav i Ban Leget.  Fond tiskanih nota obuhvaća partiture, izdanja komorne i solističke glazbe, antologije, edukativna izdanja poput priručnika i škola za pojedine instrumente. Osim klasične glazbe, prikupljaju se i pjesmarice i skladbe sakralnog karaktera te one pučkih i skladanih narodnih popijevki. Fond tiskanih nota uključuje i izdanja iz repertoara popularne glazbe poput šlagera i šansona te pjesama izvedenih na glazbenim festivalima. Zbog svoje vrijednosti, građa Zbirke dostupna je za korištenje u čitaonici Zbirke. U njoj se nalaze i slušaonice opremljene audiovizualnom opremom za skupni ili individualni rad kao i studijski rad. I mi smo isprobali rad slušaonice uz Bachov Brandenburški koncert. Uz zbirku muzikalija i audiomaterijala u knjižnice se nalaze i ostale zbirku: Zbirka rukopisa i starih knjiga, Grafička zbirka i Zbirka zemljovida i atlasa. Njih ćemo pogledati za sljedeći posjet knjižnici.

Za kraj dvosatnog razgleda vidjeli smo Odjel  restauraciju i zaštite vrijedne građe. Čuvanje i zaštita vrijedne građe iz našeg bogatog fonda jedna je od najvažnijih zadaća Knjižnice, a povjerena je stručnjacima iz Odjela zaštite i pohrane NSK. Kako bi se vrijedna kulturna i znanstvena baština očuvala za buduće generacije, provode se brojne metode poput konzerviranja i restauriranja, digitalizacije, uvezivanja i restauriranja uveza, a vrlo važna je i pravilna pohrana građe. U procesu konzervacije i restauracije na građi se obavljaju razni postupci i metode poput dezinfekcije, čišćenja, neutralizacije, popune oštećenih dijelova odgovarajućim japan papirom, retuša, laminacije, a sve to se pažljivo prati izradom pisane i fotodokumentacije. Odabir metode i postupaka, ali i zahtjevnosti te potrebnog vremena za uspješnu konzervaciju i restauraciju, ovise i jedinstveni su za svaki primjerak građe koji dođe u ruke naših stručnjaka. Izravno smo sudjelovali i vidjeli na primjeru kako se radi restauracija rukopisa Arheološkog muzeja u Splitu i restauracija novina iz 1923. godine, a zatim kako se uvezuje  oštećena knjiga iz 17. i 18. stoljeća.

Za kraj, nezaboravni „vlakić“ ili teleliftić koji doprema knjige iz nedostupnih odjela Knjižnice do korisnika. Potrebno je oko 30 minuta da knjiga stigne do korisnika od njegove narudžbe. Vratimo se na početak, ovo je bio kratki presjek našeg posjeta, a vi, ako ne stignete u NSK, otiđite u bilo koju knjižnicu u Zagrebu, sjednite, a za vaše raspoloženje i skidanje briga i problema pobrinut će se njezino veličanstvo KNJIGA.

(Anđelka Ravlić, prof. knjižničarka stručna suradnica)