Kažu, da u našim životima, NADA umire zadnja. Je li to tako, svatko od nas će prosuditi tijekom svoga života. Ono što sigurno znam jest to, da smo, i ove godine, na inicijativu prof. Pavičić, organizirali paljenje prve adventske svijeće u našoj školi. Naš vjeroučitelj, prof. Josip Rukelj, koji bi svim vjeroučiteljima u školama trebao biti za primjer uloge vjeroučitelja u školskom sustavu, svojom skromnošću, brižnošću, nenametljivošću, a posebno ogromnom empatijom prema čovjeku, otvorio je, i ove godine, advent u našoj školi posebnim uvodnim riječima o simbolici adventskih svijeća i molitvom prilikom paljenja svijeća.
Da se podsjetimo: Postupno paljenje svijeća na adventskom vijencu znak je progresivnog približavanja slavlju Isusova rođenja. Ta gesta ujedno znači znati i moći čekati, iščekivati da se dogodi očekivano. Adventski vijenac je konkretni čin unutarnjeg stava čekanja, kao osnovne dimenzije vjere.
Nekoliko nas, prisutnih u velikoj poslijepodnevnoj pauzi, u školskoj knjižnici, svjedočili smo jednom posebnom zajedništvu u ovom činu paljenja svijeća, koje nam je, doista, svima potrebno.
Neka posljednja svijeća na adventskom vijencu bude iščekivanje NADE, koja će nas pratiti ovih božićnih blagdana, a ponesimo je i u nadolazeću novu godinu.