Završna podjela svjedodžbi  u našoj školi generaciji maturanata 2019./2020. u ozračju Covida -19

Završna podjela svjedodžbi  u našoj školi generaciji maturanata
2019./2020. u ozračju Covida -19

 

Svi vi, koji ste završili srednju školu, sigurno se sjećate svoje završne, maturalne godine srednjoškolskog obrazovanja. Najviše se sigurno sjećate maturalne večere i podjele završnih svjedodžbi, slatkog okusa kraja, dovršetka nečega lijepog. Tko se ne bi sjetio svega ovoga? Mislim da svi dobro pamtimo i neke, nama bitne detalje, jer smo tada dovršili jedan period najljepšeg dijela svoga odrastanja.

Maturanti Trgovačke škole, školsku godinu 2019./2020.  sigurno će pamtiti po velikom i dugom štrajku profesora, potresu,  pandemiji Covidom-19, koji je posebno obilježio njihove zadnje mjesece srednjoškolskog obrazovanja, koji im je oduzeo maturalnu večeru, divna druženja.

A da im ne bi oduzeo i svečanu  podjelu završnih svjedodžbi, za to se pobrinula škola i dobra organizacija. U srcu pandemije Covidom, uz sve poduzete epidemiološke mjere, 13. srpnja  2020. ipak smo podijelili maturantima njihove svjedodžbe, ali im i omogućili da se malo, neformalno druže poslije podjele. Završni razredi dolazili su  u zadano vrijeme podjele pred školu, ali je samo jedan učenik mogao ući u školu, doći do stola za podjelu i izaći na druga vrata naše škole sa svojom svjedodžbom, i tako dok svi nisu dobili svoje svjedodžbe.

A onda, u dvorištu škole, kada bi cijeli razred dobio završne svjedodžbe, mogao se sastati  razred, ponovno s razrednicom ili razrednikom, popričati, fotografirati se u (maskama) i podijeliti neke svoje tajne i događanja u proteklo vrijeme virtualne nastave i  fizičkog nedruženja, a većina ih je bila i u iščekivanju rezultata državne mature, koje su saznali još dok je trajala podjela.

Ono što je posebno bilo lijepo, ali i dirljivo je ozračje mladosti  i bezazlenosti koje je zahvatilo školsko dvorište kada su se ponovno našli na okupu cijeli razredi, ali sreća je ipak bila pomiješana s nekom, nepoznatom ozbiljnošću i odgovornošću u zraku. Je li to bilo zbog  Covida ili trenutnog odrastanje, to samo oni znaju.

I za kraj, jedna fotografija uhvaćenog trenutka sreće koju 4. Bk  šalju svojoj razrednici prof. Ivanki Spajićj-Jug. Razrednica nije mogla s njima podijeliti taj trenutak  jer je dva dan prije svečane podjele slomila nogu. Iako ju je zamijenila kod podjele prof. Martinko, vjerojatno će  maturanti ovog razreda i ovaj „peh“ staviti u košaru nemilih događanja što ih zadesiše u zadnjoj maturalnoj godini.

Dragi, sada već bivši maturanti, postoji jedna izreka koja kaže: „Kad je učenik spreman, učitelj se pojavljuje posvuda.“

Vaša spremnost prihvaćanja životnih obveza opravdat će da smo bili s vama, uživo, virtualno, ali i da ćemo se pojavljivati uvijek kada budete prezentirati ono što smo vas naučili.

Jer, davno, veliki Seneka je rekao: Ne učimo za školu, nego za život!“

To nemojte nikada zaboraviti.  Sretno vam bilo!

Anđelka Ravlić, knjižničarka

You May Also Like